Automehaničar
| Osnovni posao automehaničara sastoji se u utvrđivanju i uklanjanju kvarova i oštećenja na motoru te na kočionom i upravljačkom sustavu motornih vozila. Automehaničari trebaju poznavati dijelove i principe rada motora, kao i toplinske te hidraulične zakone i procese. Pri servisiranju automehaničari ispituju dijelove motora , mehanizme kočenja, podsustav za paljenje te signalnu opremu. U radu se služe elektroničkim i drugim mjernim instrumentima, sredstvima za čišćenje, ručnim alatima i strojevima za obradu metala. Za zanimanje automehaničar poželjno je dobro zdravlje (naročito dišnih organa) te prosječna snaga i tjelesna izdržljivost zbog teških uvjeta rada. Potrebna je spretnost ruku i prstiju, koordinacija pokreta s vidom te dobar vid i sluh. Od psihičkih osobina zahtijeva se dobra sposobnost rasuđivanja. Teorijska nastava za zanimanje automehaničar sadrži ove važne stručne predmete: elementi strojeva, elektrotehnika, hidraulika i pneumatika, motori s unutrašnjim izgaranjem i tehnologija automehanike. Za veći opseg posla moguća je dobra zarada, no zbog velike konkurencije izgledi za zapošljavanje su prosječni. Nakon tri godine pomoćničkog rada i položenoga majstorskog ispita, automehaničar može otvoriti samostalan obrt. Zanimanju automehaničar bliska su ova zanimanja: brodomehaničar, zrakoplovni mehaničar, mehaničar industrijskih poljoprivrednih strojeva, autolimar, autoelektričar i vulkanizer. |
| Jedinstveni nastavni plan i okvirni obrazovni program za zanimanje AUTOMEHANIČAR nalazi se u Narodne novine broj : 112 /2004. http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2004/2135.htm |
